Cijev od nodularnog željeza proizvodi se tehnikom lijevanja poznatom kao centrifugalno lijevanje. Umjetnost centrifugalnog lijevanja šupljih metalnih predmeta prilično je stara i prakticira se u komercijalnim razmjerima od početka devetnaestog stoljeća. Najraniji engleski patent (Eckert) datira još iz 1809. Najraniji američki patent izdan je 1848. Otprilike u isto vrijeme Andrew Shanks, u Londonu, Engleska, počeo je izrađivati cijevi od lijevanog željeza duge 12 stopa (3,66 metara). i 3 inča (76 milimetara) u promjeru izlijevanjem rastaljenog metala u rotirajući kalup od kovanog željeza. Njegov je proces opisan u Americi u časopisu Scientific American od 1. prosinca 1849., a zanimljivo je primijetiti da se u svojim osnovnim značajkama dizajna stroj Shanks ni po čemu ne razlikuje od velike većine strojeva koji rade s hladnim kalupom. u današnje vrijeme.
Metode centrifugalnog lijevanja koje se koriste u proizvodnji cijevi od nodularnog željeza u procesu su komercijalnog razvoja i usavršavanja od 1925. U procesu centrifugalnog lijevanja, kontrolirana količina rastaljenog metala s odgovarajućim karakteristikama uvodi se u rotirajući metal ili pijesak. obloženi kalup, opremljen jezgrom s utičnicom, na takav način da centrifugalnom silom raspoređuje metal po unutrašnjosti površine kalupa. Ova sila drži metal na mjestu dok ne dođe do skrućivanja. Cijev izvađena iz kalupa se žari u peći kako bi se postigla propisana fizikalna i mehanička svojstva i eliminirala sva naprezanja lijevanja koja su mogla biti prisutna. Nakon čišćenja, hidrostatičkog ispitivanja, mjerenja dimenzija, vaganja, premazivanja, oblaganja i označavanja, cijev je spremna za otpremu. Slika 2 prikazuje shemu toka procesa proizvodnje cijevi od nodularnog željeza.
Cijevi od nodularnog željeza proizvode se ili od sirovog metala proizvedenog u visokoj peći iz željezne rude ili od metala proizvedenog recikliranjem željeznog i čeličnog otpada u peći za taljenje koja može biti kupolna ili električna peć. Tekuće željezo se odsumporava, a njegov sastav i temperatura se podešavaju na precizne razine u električnoj indukcijskoj peći bez jezgre prije nego što se tretira magnezijem. Dodavanje magnezija vrši se pod strogim uvjetima kontrole jer je to najvažniji korak u proizvodnji cijevi od nodularnog željeza. Metal obrađen magnezijem unosi se u horizontalni rotirajući kalup s količinom izlivenog metala koja kontrolira debljinu cijevi. Centrifugalna sila nastala rotacijom drži metal na stijenci kalupa i tjera lakše, nemetalne nečistoće u unutrašnjost cijevi kako bi se uklonile u procesu čišćenja. Nakon što se željezo skrutne, stroj za lijevanje se zaustavlja i cijev se vadi iz kalupa. Cijev se zatim žari s precizno kontroliranim vremenskim i temperaturnim ciklusima kako bi se postigla optimalna fizikalna svojstva. Nakon žarenja, cijev se odvodi u stanicu za obradu gdje se čisti, strojno obrađuje, hidrostatistički testira, oblaže i oblaže, a zatim se vrši završna inspekcija prije otpreme.